Financije i ulaganja: Dosezanje prinosa
Sadržaj
- Kriza prinosa i kreditna kriza
- Dosezanje zbog prinosa i financijskih prijevara
- Institucionalni investitori
- Utjecaj na cijenu obveznica
- Neočekivano ponašanje
Dosezanje prinosa uobičajena je fraza u financijama i ulaganjima. Strogo govoreći, i u užem smislu ovaj izraz karakterizira situaciju u kojoj investitor traži veće prinose na svojim ulaganjima.
Točnije i češće, fraza se primjenjuje na situacije u kojima investitor prosijava veće prinose, ne uzimajući u obzir dodatni rizik koji obično ima. Doista, ulagači koji agresivno teže dosežu prinosa često pokazuju suprotno od uobičajene averzije prema riziku, umjesto da u svojim izborima postanu voljeni za rizikom, bilo da svjesno ili ne.
Kriza prinosa i kreditna kriza
Financijska kriza od 2007. do 2008. posljednji je primjer kolapsa na tržištu uzrokovanog dijelom širokim težnjama za prinosom. Ulagači očajni zbog većeg prinosa povećavaju vrijednost hipotekarnih vrijednosnih papira na razine nespojive s njihovim temeljnim rizikom otplate. Kada su hipoteke iza ovih instrumenata prerasle u zaostatke ili neplaćene vrijednosti, njihove vrijednosti su se srušile.
Uslijedila je opća kriza povjerenja ulagača, što je uzrokovalo nagle pada vrijednosti ostalih vrijednosnih papira i neuspjeh ili skoro neuspjeh mnogih vodećih bankarskih tvrtki i vrijednosnih papira.
Dosezanje zbog prinosa i financijskih prijevara
Ulagači koji agresivno posežu za prinosima jedan su od onih najosjetljivijih da postanu žrtve financijskih prijevara i programa. Zaista, mnogi veliki slučajevi u financijskoj povijesti prijevara i prijevara uključuju počinitelje, od kojih su najpoznatiji Charles Ponzi i Bernard Madoff, koji su posebno ciljali na ljude koji su očajnički dosegli dodatni prinos na svoj novac, nezadovoljni konvencionalnim mogućnostima ulaganja.
Institucionalni investitori
U okruženju s niskom kamatnom stopom poput onoga koje je postojalo nakon financijske i kreditne krize od 2007. do 2008., mnogi institucionalni ulagači, poput osiguravajućih društava i mirovinskih fondova s definiranim naknadama, bili su pod pritiskom da dosegnu prinos , Ti su niski prinosi najvećim dijelom posljedica djelovanja Federalnih rezervi i drugih središnjih banaka širom svijeta kako bi potaknule svoje gospodarstvo nakon financijske krize 2007. do 2008. godine.
Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi smatraju da su obvezni preuzeti veći rizik kako bi ostvarili prinose potrebne za ispunjavanje svojih obveza. Rezultat je generalizirano povećanje rizika u financijskom sustavu.
Utjecaj na cijenu obveznica
Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi glavni su kupci korporativnog i inozemnog duga te su stoga važni izvori financiranja tih subjekata. Odluke o kupovini ovih institucionalnih ulagača tako imaju velike posljedice na ponudu i cijenu kredita. Učinci njihovog doseganja prinosa vide se u oblikovanju cijena novih izdanja duga i u cijenama tih istih instrumenata na sekundarnom tržištu.
Ukratko, kad ti veliki institucionalni ulagači aktivno dosežu prinos, cijene više rizičnih vrijednosnih papira i na taj način zapravo smanjuju kamatnu stopu koju rizičniji zajmoprimci moraju platiti.
Neočekivano ponašanje
Akademski istraživači otkrili su da je dostizanje prinosa najagresivnije i najočitije tijekom ekonomskih ekspanzija, kada prinosi obveznica ionako rastu. Čak je ironija što je ovo ponašanje očitije kod osiguravajućih društava koja se suočavaju sa obvezujućim regulatornim zahtjevima za kapitalom.
Još jedno kontrainutitivno otkriće istraživača jest da su propisi namijenjeni smanjenju rizičnog ponašanja investicija od strane osiguravajućih društava koja zapravo potiču dostizanje prinosa. Ključ ovog otkrića je opažanje da su čak i najsofisticiraniji programi mjerenja rizika vrlo nesavršeni, ako ne i u osnovi pogrešni.
